Iz pisma prijatelju

''Ne mogu dovoljno zahvaliti Bogu što mi je dao roditelje, učitelje i prijatelje koji su me vodili putem vjere''

Iz pisma PGF-a prijatelju Isidoru Boniniju

 

 Grob Blaženog Pier Giorgia Frassatija u Torinu u katedrali

Tješitelj

Isus je zbog beskrajne ljubavi prema čovjeku htio biti u sakramentu Euharistije kao Tješitelj i kao Kruh dušama !!

Moderno društvo se utapa u tuzi ljudskih strasti i udaljava se od ideala ljubavi i mira ! Katolici, i ja i vi mi moramo donijeti dašak dobrote koja može poteći jedino iz vjere u Krista !!

Temelj naše vjere

'' Svatko od vas zna da je temelj naše vjere milosrdna Ljubav. Bez nje bi se naša vjera raspala. Nikada nećemo biti istinski katolici ako ne prilagodimo svoje živote dvjema zapovjedima koje su bit naše katoličke vjere; Voliti Boga sa svom svojom dušom i voliti bližnjega kao samoga sebe ... sa milosrdnom Ljubavlju sijemo sjeme pravog mira kojega može dati samo vjera u Isusa Krista '' Pier Giorgio Frassati

Moramo žrtvovati ''sve'' za Sve

Moramo žrtvovati ''sve'' za Sve: naše ambicije, uistinu same sebe za dobrobit naše Vjere !! (PGF  u govoru Katoličkoj mladosti 1923)

Gdje je vjera koja motivira naše ljude ? Nažalost kad je riječ o trčanju za svjetovnim častima, ljudi gaze po svojoj savjesti (PGF u pismu prijatelju)

Budućnost je u Božjim rukama i bolje od toga ne može biti  -. PGF

Pier Giorgio i krunica

Tada još nisam nosio krunicu u džepu. Prokomentirao je da bi dobar kršćanin uvijek trebao nositi krunicu sa sobom tako da mu je pri ruci u svakom trenutku života ili na trenutku smrti jer nas krunica štiti od svake opasnosti i to je posebni znak pravog i dobrog kršćanina. (Svjedočanstvo Giovenala Calandrija, radnika)


Uvijek je nosio krunicu kamo god išao. Kad bi njegovi prijatelji došli kod nas na zajedničko učenje navečer, uvijek bi molili Krunicu prije nego bi počeli učiti'' (Svjedočanstvo Mariscia Borowy, kućna sluškinja)

Pier Giorgio Frassati, pun života sa smješkom na licu

Misli

Ne bi se trebali bojati oni koji trpe nasilje nego oni koji ga vrše !!

Kad je Bog s nama, ne trebamo se bojati ničega !!

Nadam se da ću milošću Božjom nastaviti slijediti ove Katoličke ideale tako da jednog dana, ako Bog da, budem mogao sačuvati i promovirati ove istine.

Teška je to borba, ali moramo stremiti ka pobjedi i otkrivanju našega maloga  puta za Damask kako bismo došli do cilja na koji svi moramo doći.  Ono što je jasno je da je vjera jedino sidro spasenja i moramo ga ga se čvrsto držati. Što bi naš život bio bez tog sidra ? Ništa ili bolje rečeno bio bi izgubljen ! Zato što u životu postoji samo patnja, a patnja bez vjere je nepodnošljiva. Ali patnja koja se hrani plamenom vjere postaje nešto prelijepo jer  vjera čeliči dušu da se nosi s patnjom.

Približavajući se siromašnima, malo po malo postajemo njihovi poznanici i savjetnici u najgorim trenucima ovoga zemaljskog hoda. Možemo im dati utješne riječi vjere i često uspijevamo, ne po vlastitim zaslugama, u vraćanju na pravi put ljudi koji su zalutali. Svjedočeći dnevno vjeru s kojom neke obitelji nose najgoru patnju, njihovu stalnu žrtvu i da to sve čine iz ljubavi prem Bogu, učini nas da se zapitamo zašto smo mi, koji smo primili toliko stvari od Boga, bili toliko nemarni i zli, a oni koji nisu bili toliko privilegirani su toliko bolji od nas ? I tada odlučimo u našoj savjesti slijediti Put Križa, jedini put koji vodi u vječni život.

Živjeti bez vjere, bez baštine za obraniti, bez stalne borbe za Istinu, ne znači živjeti nego životariti.

''Svakim danom sam sve uvjereniji kako je svijet ružan i koliko mnogo patnje ima i nažalost koliko su dobri oni koji pate najviše. U međuvremenu mi koji smo dobili toliko Božjeg blagoslova odužili smo mu se jako malo. Ovo je strašna stvarnost koja muči moj mozak dok učim i svako malo se pitam hoću li i dalje nastaviti pravim putem ? Hoću li imati snagu ustrajati skroz do kraja ?  U svjetlu ove grižnje savjesti, vjera koju sam primio na krštenju  uvjerava me da: Ti sam nećeš napraviti ništa, ali ako staviš Boga u središte svih svojih postupaka onda ćeš postići cilj''

U svijetu odlutalom od Boga, nema mira, ali također nedostaje i samilosti koja je prava i savršena ljubav.Ništa nije ljepše od ljubavi. Zaista vjera i nada će završiti kad umremo, dok će ljubav koja je velikodušnost trajati vječno, ako ništa bit će još življa u idućem životu''

Tražim od vas da se mnogo molite za mene zato što mi očajnički treba milost Božja da moji projekti poluče dobre plodove. Samo molitvama možemo od Boga zadobiti željena poboljšanja.

Živimo u teškim vremenima zato što progon Crkve bjesni više nego ikad, ali ovo vas ne treba plašiti hrabri i dobri mladi ljudi. Uvijek pamtite da je Crkva božanska institucija i da da ne može propasti.

Budalast je onaj koji slijedi zadovoljstva ovoga svijeta jer su vijek prolazna i donose mnogo boli. Jedini pravi užitak dolazi nam kroz vjeru.

U prekrasnom Božjem planu, Božanska Providnost često koristi najsitnije grančice za dobra djela. Što bi život bio bez djela milosrđa ?

Kada si potpuno zahvaćen Euharistijskom vatrom tada ćeš moći svjesnije zahvaliti Bogu koji te pozvao da postaneš član Njegove obitelji. Tada ćeš uživati mir koji oni koji su sretni na ovom svijetu nikad nisu iskusili zato što prava sreća,mladi ljudi, ne sastoji se od zadovoljstava ovog svijeta ili zemajlskih stvari nego u miru savjesti koji posjedujemo samo onda kada smo čista srca i uma.

"Mi koji smo, milošću Božjom, katolici, ne smijemo potrošiti najbolje godine naših života kao i toliko nesretni mladi ljudi koji brinu o uživanje u ''dobrim stvarima'' u životu,a zapravo stvarima koje ne donose nikakvo dobro, već je samo plod nemorala u današnjem svijetu. Moramo se pripremiti da budemo spremni i sposobni nositi se borbama koje ćemo morati izdržati kako bismo ispunili naše ciljeve, te na taj način dali našoj zemlji sretnije i moralno zdravije dane u. bliskoj budućnosti.

Ali da bi se to dogodilo potrebno je sljedeće: stalna molitva za dobivanje Božje milosti, bez koje su svi naši napori  uzaludni, Organizacija i disciplina da budemo spremni za akciju u pravom trenutku i na kraju, moramo žrtvovati naše vlastite strasti, doista nas same, jer bez te žrtve nikada nećemo postići naš cilj. "

Potičem vas sa svom snagom svoje duše da pristupate Euharistijskom stolu što je češće moguće. Hranite se ovim Anđeoskim Kruhom iz kojega ćete crpiti snagu za unutarnje borbe''

Oko bolesnih i siromašnih vidim svijetlo koje mi ostali nemamo.

Koje je bogatstvo biti zdrav. Ali imamo dužnost staviti naše zdravlje u službu onih koji ga nemaju. Postupiti drukčije bili bi izdati taj Božji dar !!

Svatko od vas zna da je temelj naše vjere  ljubav. Bez toga, naša vjera bi se raspala. Mi nikada nećemo biti istinski katolici ako ne podredimo cjelokupne naše živote na dvije zapovijedi koje su suština katoličke vjere: da ljubite Jahvu, Boga svojega, svim snagama, a ljubimo bližnjega kao sebe ... S ljubavlju sijemo sjeme tog istinskog mira kojega nam samo naša vjera u Isusa Krista može nam dati čineći nas sviju braćama i sestrama. Znam da je ovaj put strm i težak i posut trnjem, dok se na prvi pogled čini  neki drugi put lakši, ugodniji i ljepši. No, činjenica je, ako bismo mogli gledati u srca onih koji slijede izopačene putove ovoga svijeta, vidjeli bismo da im nedostaje spokoj koji dolazi onima koji su suočeni s tisuću teškoća, a koji su se odrekli materijalnog zadovoljstvo slijedeBožji zakon.

Dođi i svaka tvoja žrtva vratiti će se u raju, jer Isus Krist obećava da sve što činimo za siromašne u Njegovo ime, činimo za Njega. Ne želiš Kristu onemogućiti ovu ljubav. On čija beskrajna ljubav prema čovječanstvu je dala njega samog u sakramentu Euharstije kao naš tješitelj i Kruh Života.

Kratka biografija

OP - Bl. Pier Giorgio Frassati, dominikanski trećoredac, rođen je 06. travnja 1901. u Torinu u Italiji, u bogatoj obitelj. Otac, agnostik, bio je osnivač i vlasnik novina La Stampa. Iako bogati, roditelju su djecu odgajali skromno. Frassati je već u ranoj fazi svojega života nastojao oko vlastite duhovnosti, koju je upotpunjavao zauzetošću za druge. Od roditelja dobiveni novac redovito je dijelio potrebnima.

Godine 1919. aktivno se uključuje u katoličke studentske organizacije s ciljem karitativnog djelovanja i promicanja nauka Katoličke crkve. Postaje suradnik novina Momento koje slijede socijalna načela enciklike Rerum Novarum, pape Leona XIII.

Njegovao je posebnu pobožnost prema Presvetom sakramentu, a također je redovito razmišljao Otajstva krunice. Molitva krunice ga je potaknula da 1922. godine postane članom Trećeg reda sv. oca Dominika, uzevši ime Girolamo.

Bio je uvjereni anti-fašist. Prilikom prosvjeda u Rimu, bio je uhićen. Kako mu je otac bio politički moćan nuđen mu je izlazak iz zatvora što je on odbio, želeći ostati sa svojim prijateljima. Potpuno predan drugima, pogođen bolešću umire 4. srpnja 1925. u 24. godini života.

Nedugo nakon Frassatijeve smrti, siromasi grada Torina, peticijom su od nadbiskupa Torina zatražili početak procesa kanonizacije. Papa Ivan Pavao II. Frassatija proglašava blaženim 20. svibnja 1990. Pier Giorgio Frassati bio je ljubitelj prirode, strastveni planinar i alpinist.